Knin je uvijek bio poznat kao raskrižje putova. U vremenima  druge polovine prošlog stoljeća  bio je poznat kao željeznički grad. Stariji se sjećaju vremena parnih lokomotiva, dolaska tadašnjeg ponosa – dizel-električnih lokomotiva (popularnih dizelki). Tisuće Kninjana su radile na željeznici. Pojava i širenje željeznice u Kninu je tema ovog članka.

Početak rudarenja u Siveriću, 1834. godine, bijaše kamen temeljac izgradnje željeznice. Promina obiluje ugljenom, koji je u to vrijeme bio glavni svjetski energent. Susjedna Italija je vapila za ugljem (kao danas sve zemlje za naftom). Prijevoz lošim i nesigurnim cetama do mora bijaše skup i skromnog kapaciteta pa je uprava rudnika ponudila državi da izgradi prugu do mora. Tada, u ovim prostorima vladajuća austrijska vlast odluči  izgraditi željezničku prugo od Siverića do Šibenika i Splita.

Pruga je išla preko mjesta Sitno. Postoji zanimljiva priča  da je prvo raskrižje pruge na pravce Šibenik i Split, bilo planirano u mjestu Perković. Naknadnim projektriranjem raskrižje i željeznička postaja su prebačeni u Sitno. Međutim postaji je do dana današnjeg ostalo ime Perković.

Pruga je izgrađena 1877. i dugo vremena je ugalj bio glavni teret, koji su s vlakova u šibenskoj luci prekrcavali na brodove i odvozili u svijet. Ne zaboravimo da je ovaj, rudom bogat kraj imao i podzemna bogatstva u Trbounju, Velušiću i Promini, tako da je izgrađena i pruga do rudnika u Velušiću.

Šibenik u to vrijeme postaje ratna luka upravo zbog glavnog energenta za pogon brodova.

Za Knin najvažnije se dešava 1888., ili po drugim izvorima 1886. godine, kada pruga biva produžena do Knina. Gradi se i kolodvor u Kninskom polju, prema kojem  se grad nadalje širi.

U to vrijeme raste eksploatacija šuma zapadne Bosne. Gradi se uskotračna pruga Drvar-Knin. Pruga biva završena 1907.godine.

Slijedi izgradnja pruge Knin – Ogulin – Zagreb 1925. godine, a 1948. pruga Knin – Bihać – Zagreb. Završimo ovu priču 1967. godine, kad je Knin željezničkom prugom spojen sa Zadrom.